Sažaljenje

Ruku poplavjelih od šibanja vjetra
Sjedi na uglu prašnjav i sam
Starac u prevelikoj odjeći
I uz njega šešir potrgan.

Pruža izboranu slabašnu ruku,
Dostojanstvo svoje držeći u njoj,
Zauzvrat traži samo malo milosti
I kovanica bezvrijednih neznatan broj.

Tek što je primio tih par kuna
I tihim mi glasom rekao hvala,
Već iza sebe čujem glas:
“Od pijandure te veća si budala.”

Vrana okićena paunovim perjem
Prezrivo gleda u čovjeka stara
I bez imalo stida naputke daje
kako se novac bez po muke stvara.

Novac mu je uvijek bio važan
Kako bi u odijelu blistati mogao,
Ali uzalud kad zadovoljstvo dobra djela
Nikad u životu nije spoznao.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close