Podigao glavu mali cvijetak
dok strašan oko nj puše vjetar.
Nejaka ga šiba dahom ledenim,
tepajući mu glasom “medenim”:
“Cvijetku mali nejaka roda,
nema za te ovdje svoda.
Ovdje vladar ja sam suveren,
zato ne budi tako samouvjeren.
Isušit ću ti životne sokove,
otpuhat ću svaku laticu tvoju,
iščupati te iz korijena slaba
i izblijediti jarku tu ti boju.”
Ali cvijetak se ne da gospodaru neba,
naučen da treba svijat se lako,
jer svaka je sila za vremena
pa će i s ovom biti tako.
