Sjeme bez roda

Vlakovi su prolazili jedan za drugim
Kroz stanicu pustu u kasni sat.
Posljednji sa sobom i nadu odnio.
S crkve je zvijezde pozdravljao bat.

Rastanaka ovog sjećat’ se ne želi
Jer se ni sastanak dogodio nije.
U oči joj se nikad zagledati neće
I otkriti ono što u duši se krije.

Godinama poslije u prohladnu večer,
Dok sjedila je na klupi uz Savu,
Ruku je iznenada spustio na rame
I nasmiješen k’o nekad nagnuo glavu.

Uma bistroga i srca ravnodušna
Za isprazne riječi sućut je tražila
Ne bi li u, noći zvijezda izgubljenu,
Vjeru u ljubav ipak vratila.

Za nedolazak je razloge redao prazne
S nadom da isprika vratit će vrijeme.
Ne znajuć, nažalost, ni ljetima poslije
da za uzgojiti je ljubav zahtjevno sjeme.

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close