Moj dan

Kad jednom mi biće usnije san
i krhko tijelo prekrije veo,
bit će to jedan poseban dan
proljetnim cvijećem prošaran.

Provirit će iz cvijeća žuti kljun
nestašnog, malenog, crnog kosa.
Lelujat će mirisne, tanane travke
kroz koje sam nekad hodila bosa.

Pjesmom će kos dozvati vjetar
da posljedni put zaleprša mi kosa,
a kao suza iz dječjeg oka
s okupanih travki kapnut će rosa.

Zbog smrti jedne nimalo bitne
odjednom će nastati lažan šušur
i nitko od te površne svite
primijetiti neće zalaska purpur.

Prišuljat će se još jedna noć,
što dolazi i nakon svakoga dana,
promijenit se neće ništa na svijetu
ni ovaj put kad ga obuzme tama.

Putem zvijezda krenut ću laka
bez svega „važnog“ što život čini,
ostavit prijatelju samo ću pjesmu
da njome zapali svijeću u tmini.

Jedna misao o “Moj dan

  1. Najljepše svijeće u tmini upravo jesu riječi pjesme jer svijeća dogori i ugasi se, a pjesma živi vječno i iza nas ostaje zauvijek. Pozdrav.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close