Hladne riječi

Kad zašuška nebo skutima od zvijezda
I na vrata moja još jednom pokucaš
Koritom tišine opet će poteći
Riječi kojima na komade me rasjecaš.

Nikako brane da zadrže njih
Jer ponos i strah ti teško svladavaš,
A ne znaš da riječi kojima bol siješ
Produbljuju ponor u koji sam propadaš.

Gdje nestao je čovjek koji je znao
Da život je lijep tek kad življenja je vrijedan,
Koji je pažnju i osmijeh širio
Kao prije njega, kojeg znam, nijedan?

Zašto mi se u život opet vraćaš,
Kad duša se polako već smirivala,
Na muku još jednu ju iznova stavljaš,
A jedino se tebi sve vrijeme dokazivala?

Znam da ni ovaj puta ostati nećeš
Zato odlazak brzi nek’ ti ništa ne priječi
Jer kad ne shvaćaš, dragi, moju tišinu,
teško da razumjet ćeš moje riječi.

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close