Ljepljive noći kaplju samoćom
Umrtvljuju čula navikla na muk
Kolutaju se sjene pločnicima mokrim
Izgubljeni ljudi vrte se u krug.
Paklenske vatre na zidovima plešu
U ledenoj sobi bez svjetlosti traga,
A zjenice široke među anđelima svim
Samo jednoga traže “vraga”.
Uvijek kroz sve anđeoske straže
Pronađu put ta dva užarena oka
I prije nego skriju se pred čistoćom zore,
Otope ovo srce od voska.
Volim te
