Zaborav

Imenica muškog roda. Kad bi sad bila nekorektna, zločesta, seksistički nastrojena i današnjim, jeftinim feminizmom ohrabrena mogla bi reći: “Naravno da je muškog roda kad je nestalan, prevrtljiv, iznevjeri kad ga najviše trebaš i dođe kad ga ne želiš…tako tipično.” Na svu sreću, ne gajim nikakve simpatije prema ijednoj vrsti nadmoći osim onoj intelektualnoj pa zato to ni neću reći. Naprotiv, zanimljiv je “svat” taj zaborav. Kad smo djeca, kroz igru se ušulja u naše glavice pa zaboravimo na zadaću. Kad smo tinejdžeri, postane nam on glavni izgovor za nedolazak kući na vrijeme. U srednjim godinama, nadamo se da i poštar, jednako žarko kao i mi, želi zaboraviti činjenicu da smo mu otvorili vrata u gaćicama. U zrelim godinama se molimo da zaborav izbriše sve one naše male blamaže od kojih svaki dan strepimo, a koje nam se, čini se baš u inat događaju. Dijelom zbog toga što starimo i postajemo šeprtljaviji, a dijelom zbog činjenice da su nam te godine možda posljednja prilika za ludovanje pa ponekad nemamo granica. U starosti nam taj zaborav stvara najviše problema, a možda nam je istovremeno i najbolji prijatelj. Zaboravljamo gdje smo ostavili stvari ili tko je ona osoba s kojom smo jutros pola sata razgovarali (prva susjeda), a k tome svi u našoj okolini se teško nose s tim. S druge strane, Bog, priroda ili nešto treće nam je možda s razlogom, na zalasku života, podarilo upravo zaborav. Zaboravimo drage ljude, izgubimo uspomene i lakše se oprostimo od ovoga svijeta.
A što kad zaborav čekaš, a on ne dolazi? Samo pošalje vrijeme da ublaži bol. Kao da ranjeniku koji ima akutno krvarenje pružiš placebo. Što ako nedostaje netko, a zaboraviti ne možeš činjenicu da se nikad neće vratiti? Svaka stvar koju vidiš oko sebe nosi neku priču, svaka je draga uspomena. I svaka boli. Boli jer nemaš odgovor na pitanje. Jedno jednostavno, nezahtjevno pitanje. Zašto?

 

Volim te

6 misli o “Zaborav

  1. Može proći večnost sa pitanjem “zašto?” i još jedna sa bezbroj odgovora na to pitanje. Jedno jednostavno i samo “zato”, dozvoliće zaboravu, da uradi svoje…

    Liked by 1 person

    1. Drago mi je ako to kod tebe ide tako lako. 🙂

      Liked by 1 person

      1. Ne ide to kod nikoga lako… kažem samo, da dozvoliš i tu mogućnost, da krene…

        Liked by 1 person

          1. Sama znaš najbolje, kako ti je… (držim palčeve)

            Sviđa mi se

  2. Hvala, lijepo od tebe. Ma jedno slomljeno srce više-manje. Nije beg cicija! 😉

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close