Polja tuge

Po poljima sreće kojima smo lutali,
Sada su korovi korijenje pustili.
Obrasla su onom tugaljivom sjetom
Koja usnulu ljubav skriva pred svijetom.

Ugasiše i cvijetak nekad ti mio
Za kojeg svijet si tad davao cio.
Klonula njegova bijela je glava
Na ruke mraka u kojem sad spava.

Probuditi više sad ništa ga neće
Jer korova crveno cvjeta tu cvijeće.
Crveno kao kapljica krvi
Što kapne iz srca kada se mrvi.
 

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close