A vrijeme je neumoljivo…

Salvador Dali “Persistence of MemorySalvador Dali “Persistence of Memory”

Sve u životu ima kraj. I tuga i zadovoljstvo. Tuga ima bolju oštricu pa ostavlja dublje ožiljke, a zadovoljstvo brzo zaboravimo ili nam ga nikad dosta. Oboje vremenom postanu sjećanja. A upravo su sjećanja ono što nas prati i ne da nam mira. Ono što uvijek iznova proživljavamo, analiziramo i zbog čega se vraćamo u prošlost pokušavajući ih promijeniti i vratiti. Izazivaju našu patnju. Tom vrtlogu stalnog prisjećanja teško nalazimo kraj. Priželjkujemo natrag taj jedan događaj, trenutak iz našeg sjećanja, malen ili velik. Nešto za što mislimo da će sve promijeniti, donijeti nam nadu, promijeniti nam način življenja ili bar promijeniti pogled na svijet, na vrijeme koje dolazi i prolazi, ljude koje više ne primjećujemo… Neki od njih, oni posebni, pokušaju nas dodirnuti…ne uspjevaju. Prolaze prilike za sreću. Mi i dalje čekamo ono nešto umrlo, za njega ili nju davno zaboravljeno, nesvjesni da ćemo na kraju žaliti upravo za propuštenim . Što je najgore u svom tom drlogu nepotrebnih, nerealnih i normama nametnutih stvari i društveno prihvatljivih ljudi obično propustimo ono jedino vrijedno za što smo svoj život trebali vezati.

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close