Opet ti….

Uvijek si bio tu negdje, ali u posljednje vrijeme sve češće mi se prišuljaš kada se najmanje nadam. Izranjaš iz najneobičnijih situacija. Tvoj glas sječe žamor tisuća drugih i miluje mi uho…nježno…onako kao kad bi me ljubio. Smijeh…taj tvoj zarazni smijeh….grlen i otvoren….iskren… zamislim ga samo na tren i više se ne smiješ sam…smijemo se zajedno. Te vragolaste oči pune života uokvirene sitnim borama veselja i zrelosti, ludih noći i mira starih duša. Ruke…navikle na rad s pokojim, površnom oku nevidljivim, ožiljkom nastalim tvojom brzopletošću i nepažnjom. Svaki sa svojim značenjem i svojom pričom. A kako samo nježne znaju biti te ruke….
Da…lopove moj….prišuljaš mi se kad ti se najmanje nadam….

 

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close