Odlazak

Zalazi sunce nad sumornim gradom,
polako s njime i ja ću kradom.
Mjesta tu više nema za dvoje
što nekad je dijelilo svjetove svoje.

Sve što nosim iz utvrde ove
stane u album i vječne snove.
One što zajedno trebali smo sniti,
a sad će za mene oni košmari biti.

Ni okrenut se neću da vidim ti lice
što skriva dušu izdajice.
Ni oči te, smjelog varalice
ni stotinu lica maramice.

Kad sjetiš se mene, nakon godina mnogih,
kasno za sve će već odavno biti.
U sjeni bora, ovoga puta,
najljepše snove sama ću sniti.

 

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close