Za nama

Ne volim više kamenčić ovaj,
što se mojih koraka ježi,
ni stazu ovu što vijugajući
od tebe sada sve dalje bježi.

Ne volim više samotne sumrake,
u kojima srećem blijeda lica,
ni puževe male što vuku se tromo
katranom crnim naših ulica.

Ne volim više lavež poznati,
koji me svaku pratio noć,
ni pogled strašan sove stare,
što noćas pokazuje svoju moć.

Ne volim više oblačke bijele,
kroz koje se nekad probijao sjaj,
ni umišljene zvijezde koje misle da samo njihov sad je beskraj.

Ne volim hod para mladog,
što od pogleda drugih uvijek se skriva,
ni park stari što im strpljivo
u dugim noćima utočište biva.

Ne volim ni kišu ovu sada,
što mi vruće tijelo hladi,
ni suze što ih kapima spire,
ni usne suhe od poljubaca gladi.

Ne volim dane i ne volim noći,
ni svijet u kojem tebe nema,
a pogotovo ovo što nam život dao,
da za nama ostane samo poema.

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close