Snovi

Uđi tiho, zagrli me.
Prođi rukama kroz kosu.
Skloni onaj nestašni čuperak koji ti uvijek izmami smiješak.

Poljubi me.
Onako nježno, kako samo ti znaš.
Nedostajao si mi.
Srce se raspadalo dok te nije bilo.
Znaš da ti to nikad neću priznati.
Možda… ako ostaneš.

Ako ostaneš, dok nas unuci ne budu zapitkivali kako se baka zaljubila u djeda.
Hajde, zagrli me i ne daj mi da sanjam.
Ne te snove.
Toliko daleke da su i za snove same, samo snovi.

Volim te

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close