Pustinja

Svaki put kad zatvorim oči,
pred njima vidim tvoj dragi lik
i spoznajem teško istinu jednu
da u životu svom ja sam isposnik.

Svjetlost za tobom sam ugasla,
odričem se blještavila svog
i tiho molim da osjetila otupe
na plamen plavi pogleda tvog.

Porok najveći glazba mi bila.
Sad u njoj je skladana sva moja bol,
a svaka nota koju smo slušali na ranama ovim postala je sol.

U olujama mi ruku puštao nisi.
Hrana bio umu, voda tijelu.
Prve korake sad radim sama,
a moram pustinju prehodati cijelu.

Volim te

Jedna misao o “Pustinja

  1. Без Имена 16. Siječanj, 2018. — 22:59

    Retko lepo,pohvale.

    Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d bloggers like this:
search previous next tag category expand menu location phone mail time cart zoom edit close